Pobijedili smo ovaj hladni i vjetroviti dan!!! Najviše nas je ugrijala radost što smo i ove jeseni ponovo zajedno i što su s nama članovi koji rijetko izlaze iz svojih kuća! Na terasi ispred restorana na Stoji drhturilo je nas 85 sudionika. Mnogi su računali na zatvoreni prostor restorana, no on je nažalost bio doslovno zatvoren…
Preostalo nam je jedino tražiti unutarnje izvore zagrijavanja, od harmonike, pjesme do roštilja, sportskih natjecanja i sjećanja na dane provedene na plaži… Okupljali smo se već od 9 sati ujutro. Bio je to cjelodnevni boravak na otvorenom! Organizatori su nas ugodno iznenadili posluženim doručkom koji je donio toplinu pravog obiteljskog ugođaja…
Uslijedila su sportska natjecanja koja su nas razveselila i dodatno zagrijala.
Naš harmonikaš Boris bio je razigran i poticao nas je na pjesmu i veselje… On nam je bio posebno lijepo iznenađenje. Uz njega smo zapjevali i mi bez ”estradnog” glasa…
Posebnu toplinu i radost pričinila nam je prisutnost naših dragih prijatelja, koje veoma rijetko ili tek prvi put vidimo. Organizatori piknika su ih doslovno iznijeli iz njihovih kuća i dovezli ih da nam obogate i uljepšaju ovaj susret.
Majstori roštilja pobrinuli su se za ručak i bili su izvanredni, a poslije podne posluženi grah zaokružio je obiteljski ugođaj.
Organizatori piknika zaslužili su pohvalu i za osmišljavanje tombole. Potrudili su se da svaki listić bude dobitni i s puno pažnje ukrasili svaki i najsitniji predmet.

Osjećaj da smo svi imali sreće u izvlačenju tombole dodatno nas je zagrijao… Uza sve ove ”grijače” i silne dobre vibracije, unutarnja temperatura je rasla i rasla…
Odjednom je počelo skidanje odjeće!!!
Ne, ne šalim se! Naravno, «svlačili» smo se pogledima. Poneki od nas mogli su se samo tako prepoznati… Čujte ovaj razgovor:
”Oprostite, gospođo, Vi ste mi odnekle poznati, jeste li bili možda ljetos na plaži?”
Upitana gospođa ne prepoznaje tog gospodina, pa oprezno odgovara ”Da, bila sam.” – ”Nećete se ljutiti ako Vam nešto kažem?», pita gospodin, pa nastavlja: ”Puno ste zgodniji u bikiniju!!!”
”Neću se ljutiti”, smije se gospođa pa polako, diskretno ”svuče” gospodina do kupaćih gaćica i tek ga tada prepozna!
”O, pa to ste Vi! Bome ste i Vi puno zgodniji u kupaćim gaćicama!!!”
I tada počne urnebesno smijanje!
Ekipa s plaže, nas desetak, zabundani u jesenje kapute, umotani šalovima do neprepoznatljivosti – zamišljamo prizore s plaže i počinjemo jedni drugima dijeliti komplimente s dobra dva mjeseca zakašnjenja… Ili, nikad nije kasno!
”Ljudi moji, jedva čekam ljeto”, prodrhturio je jedan prijatelj pored mene!
I ludo smo se zabavljali!
A ja jedva čekam sljedeći piknik!
Ovakvih susreta mora biti više – to je zaključak koji se zaista nametnuo iz svih naših razgovora!
Čestitke na odličnoj organizaciji Komisiji za sport i rekreaciju!

Emilija Vasiljević