Po pozivu iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske uslijedile su dvotjedne pripreme odlaska na susret "S PREDSJEDNIKOM UZ KAVU”.
U praskozorje dana 9. listopada 2004. oko 5.50 sati s dva kombija organizirano smo krenuli put Zagreba. Putem su nas pratile magla i dosadna jesenja kiša.
Mokar kolnik, magla i prometna gužva u Zagrebu bili su uzrok da smo prema protokolu kasnili dvadeset minuta, što je dalo dodatnu dozu uzbuđenja, kako među nama tako i u predsjedničkom protokolu.
Iščekujući Predsjednika u sobi za prijeme visokih uzvanika, obavili smo završne pripreme i dogovorili se gdje će sjediti predsjednik Društva Armando Radolović i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.
Na ulasku Predsjednika u salu srdačno smo zapljeskali. Nakon što se rukovao sa svima nama, pitao je: ”Gdje ja trebam sjesti?” Pokazali smo da sjedne pokraj našeg predsjednika, što je i učinio.

Nakon nekoliko uvodnih riječi predsjednika Mesića za riječ se javio naš predsjednik Armando Radolović, koji je bio vidno uzbuđen i pun treme, što je i rekao. Želeći mu pružiti podršku i ohrabrenje, predsjednik Mesić ga je upitao: «Čega se Vi to bojite? Zar novinara?! Pa oni su sve fini ljudi, neće Vam oni ništa.» Armando je nastavio predstavljati članove našeg izaslanstva. Kako smo sjedili ukrug, predstavljao nas je slijeva nadesno: «Silvija Koso – djelatnica Društva, Kristina Jemrić – predsjednica Podružnice grada Vodnjana, Anita Nikolić – jedna od najstarijih članica našega

Društva, Dragan Pavoković – član Društva, vozač unajmljenog kombija, Anica Perković – članica Društva i štićenica Doma za starije osobe ”A. Štiglić”, Mesud Sadiković – član Društva, Arifa Sadiković – članica Društva i Mesudova supruga, Marinova mama, Marin Giljanović – učenik 5. razreda Osnovne škole ”Veruda” Pula, Anđelo Frančula – presjednik Podružnice općine Barban, Ratko Macan – predsjednik Podružnice općine Medulin, Veljko Bajlo – predsjednik Podružnice grada Pule, Vesna Kovačić – članica Društva iz
Vodnjana, Mladen Pucarić – osnivač Društva i vođa puta, i Zuzana Hoti-Radolović – tajnica Društva.»

Armando je predsjedniku Mesiću uručio pismo, koje s obzirom na kratkoću vremena nije čitano, već je uručeno njegovim službama.