Mnoge stvari u životu dogode se gotovo slučajno. Tako jedan od najslavnijih putopisa "Milion" Marca Pola ne bi nikada bio napisan da se njegov autor nije 1298. našao u genovskom zatvoru. Naime, slavni je Venecijanac nakon povratka u rodni grad aktivno sudjelovao u venecijansko-genovskom ratu, koji je Venecija izgubila, a u kojem je Marco Polo bio zarobljen u pomorskoj bici kraj Korčule.
Da bi prikratio uzničke dane, Polo je zatvo -rskom kolegi, književniku Rusticcianu de Pisi, koji ga je na to nagovorio, diktirao svoja sjećanja s putešestvija dalekim zemljama.
"Milion" se sastoji od 183 kratka poglavlja. U prvom dijelu on se samo ukratko osvrće na trgovačka putovanja svojega oca i stričeva. Ostatak knjige su Marcova sjećanja na mjesta, ljude i običaje koje je vidio i upoznao dok je putovao i boravio u pojedinim pre-djelima, uglavnom u Kini, kao gu-verner i izaslanik Kublaj-kana. Iako su memoari na prvi pogled prilično konfuzni, opterećeni krivim nazivima i zaklju-čcima te nepotrebnim predajama, lako se može pratiti smjer njegova kretanja. Marco je iz trgo-vačke postaje na Krimu prešao u sjevernu Tursku, zatim na područje današnjih kavkaskih republika, gdje je opisao jedan izvor nafte, vidio je Kaspijsko (Gelukelansko) more, za koje je pravilno pro-cijenio da je sa svih strana zatvoreno, zatim je prešao u sjeverni Iran (Perziju) te u Irak. U svjetlu današnjeg stanja u Iraku, zanimljivi su Marcovi opisi Mosula, Bagdada (Baudaca) i Basre (Bastra) kao velikih i prosperitetnih gradova, središta proizvodnje svile i otmjenih tkanina okruženih pre-krasnim vrtovima i palmama datulja.
Budući da se nisu usudili u Kinu putovati bro-dom, preko Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana, Marco, njegov otac i stričevi odlučili su se na duži i opasniji put preko iranskih pustinja i polupustinja (opisao je veliku iransku Slanu pustinju), planinskih lanaca Hindukuša i Pamira, pustinje Gobi, u kojoj je prvi put zamijetio fatamorganu, te

Kašmira i Tibeta, koje je opisao kao prvi Europljanin.
Kao kanov izaslanik, Marco Polo je prokrstario gotovo čitavu Kinu i zahvaljujući tome dao je vrlo zanimljive opise gradova i života ljudi u nji-ma.
U Kini se prvi put susreo s ugljenom, dao mu je ime crni kamen i ustvrdio kako ga Kinezi ma-sovno koriste za ogrjev, iako drva imaju u izobilju, jer je jeftiniji.
Posebno su zanimljivi opisi Kublaj-kanovih palača, njegova života i ustrojstva državne uprave. Njegovi opisi funkcioniranja pošte, monetarnog sustava (papirnati novac) i održavanja putova odaju visokoorganiziranu državu u kojoj su vladari bili veoma senzibilizirani za potrebe svojih podanika dijeleći siromašnim obi-teljima sa šestero ili više članova pšenicu i druge žitarice iz državnih zaliha tijekom či-tave godine.
Marco Polo je i prvi Europljanin koji je spo-menuo Japan (Zipagu), Koreju, dijelove Indokine s Burmom, gdje je 1280. boravio u jednoj misiji, dijelove Indije, Sumatru i ne-koliko drugih otoka indonezijskog arhipelaga, gradove na jugu Arapskog polu-otoka, otoke Madagaskar i Za-nzibar te predjele sjevernog Sibira koje je zbog velike hladnoće i kratkih dana nazvao – Tama.
Nažalost, originalni primjerak Polove knjige (pisane na francuskom) nije sačuvan. Danas se najstarijim primjerkom smatra jedan rukopis napi-san također na francuskom oko 1307. godine. Naime, budući da je predmet opisivanja bio vrlo zanimljiv, Polovu su knjigu počeli prevoditi na sve europske jezike. Premda je djelo izuzetno brzo steklo vrlo veliku popularnost, za njega su se zna-nstvenici ozbiljno zainteresirali tek u 16. stoljeću.
Vrijednost Polova putopisa leži u tome što je zatvorenoj i učmaloj Europi srednjeg vijeka otvorio nove vidike, upoznao ju s ljudima i pre-djelima za koje se samo naslućivalo da postoje i pridonio razvitku kartografije i geografije.

Tatjana Milovanović