|
Evo, na kraju prve godine djelovanja pokazujemo vam plodove svoga rada.
Nakon donacije konca tvornice Unitas Zagreb pridružile su nam se Arifa Sadiković i članice iz Podružnice Barban - Ankica Vlačić i Laura Špada. Počele smo sa šest, a godinu završile s deset članova i naš mali ”kolektiv” čine: iz Podružnice Pula Alenka i Pina Buić, Anita Nikolić, Ana Močinić, Ana Perković, Zlata Kladušan, Arifa Sadiković i Emilija Vasiljević te iz Podružnice Barban Ankica Vlačić i Laura Špada.
Udruženim snagama izradile smo gotovo sav materijal od pet kilograma poklonjenog konca. Redovito smo se sastajale svakog četvrtka od 16 do 19 sati. Naše nove članice radile su samo u svojim kućama. Želja nam je da budu s nama kad god to mogu i molimo ih neka se samo jave, mi ćemo se potruditi organizirati prijevoz.
Pozivamo sve naše članove, ljubitelje ručnih radova i one koji će to tek postati, neka nam se pridruže i jamčimo da neće požaliti!!! Nemojte da vas obeshrabri naziv ”radionica” ! Ne, to nije limarska ili automehaničarska radionica u kojoj nam neki namršteni i strogi vlasnik s ”bičem u ruci” poput goniča robova naređuje što i kako da radimo! Radionica je samo moderno ime za “sijela“ i “prela“ naših starih, koji su se znali veseliti radu u neka humanija i mekša vremena . Okupljanje radi izrade ručnih radova tradicionalno se odvija uz druženje, pjesmu, veselje, iće i piće, i u takvoj se atmosferi najviše uradi! No naše okupljanje četvrtkom više je od te tradicije, to je naša velika radost! Mnogima je to jedini ”društveni događaj”, to nam je i kino i kazalište i sve!!!
Naravno, većinu radova izradimo kod kuće, zato što sama tehnologija rada to zahtijeva. Jer, za izradu samo jednog većeg stolnjaka potrebno je najmanje 200 sati rada , a mi imamo na raspolaganju prostoriju samo 150 sati godišnje ! Zato četvrtkom pokazujemo što smo sve kod kuće uradile, korigiramo oblike i bodove po savjetima vještijih i iskusnijih – dok ne dobijemo željeno savršenstvo. Uz poznate mustre i bodove, koje možemo raditi i žmireći, pričamo, šalimo se, smijemo. Uz nove mustre nastaje tajac, čuje se samo škriputanje igala i kačkalica… ”Kao da vas nema”, kaže nam Željko.
Trebate zaista doći i osjetiti tu atmosferu.
|
Čista je poezija već samo promatrati našu Anu Perković kako sa samo jednom zdravom rukom pronađe svaku sićušnu točkicu na goblenu koji izrađuje…
Zato nam puno znači povremeno pridruživanje našega člana Milorada Matijaša iz Podružnice Vodnjan. On nam je logistika za nabavu kovanica i donošenje toplih napitaka s automata. Pokazuje nam filmove koje je snimao na izletima, piknicima, hodočašćima, pa smo i mi osjetili djelić ugođaja s vaših izleta i vidjeli ljepote Plitvičkih jezera…
Zahvaljujemo od srca Željku i posebno Miloradu, koji čak iz Vodnjana dolazi svojim motorom, jer nam pomažu u svemu što nam zatreba! Bilo bi dobro imati još koji dan u tjednu za našu radionicu, koja nam je zaista terapija za dušu i tijelo!
Znamo da su ostalim danima planirane aktivnosti drugih sekcija i komisija Društva. Zato predlažemo, ukoliko postoji neki slobodan termin u prostorijama Društva u Rakovčevoj 8, održavanje radionice ručnih radova u tom prostoru. Te su prostorije pristupačnije i sigurnije od ovih u «Rojcu»! Tako bi članovi izbjegli ”hodočašće” mračnim i skliskim «kilometarskim» hodnikom kroz bivšu vojarnu ili planinarenje uz sklisko i nepogodno stubište ispred «Rojca». Tom bi odlukom i naše Društvo dobilo priliku imati stalnu izložbu u vlastitom izlogu , iza kojega bi članovi radionice izrađivali svoje rukotvorine
Emilija Vasiljević
Ove smo godine iz svojih mršavih invalidskih mirovina uspjeli sebi priuštiti i dvije ”svečane marende”. Na meniju smo imali specijalitete s roštilja , zahvaljujući Željku Kladušanu i Draganu Pavokoviću. Dragan nam je posudio plinski roštilj i dok smo vrijedno kačkale, vezle i plele, Željko je pripremio roštilj iza vojarne u napuštenom dvorištu pored rampe za invalidska kolica. Ambijent mu nije bio baš romantičan, ali su piletina, kobasice i ćevapi, koje smo servirali na kraju termina naše radionice, bili božanstveni! Šteta je što to ne možemo češće priređivati… No mi smo sretni što smo zajedno, samo da nas ima što više! |
|
