Počnimo ovo kratko izvješće onime što je najbitnije, a to su rezultati.

Sve u svemu, rezultati naše ekipe nisu sjajni. Doma smo donijeli tek jednu broncu, onu Željka Kladušana u stolnom tenisu. Ostali su se članovi trudili, a rezultati su sljedeći:

Viseća kuglana - 63 čunja - 11. mjesto

Pikado - 875 poena - 6. mjesto

Stolni tenis - 3. mjesto

Bacanje loptice u koš - 3 loptice - 10. mjesto

Poligon vožnja kolica - 4. mjesto

Bacanje kolutova - 9. mjesto

Belot - poraz u prvom krugu

Šah - nije odigran uslijed kratkoće vremena

Tjedan dana prije natjecanja naša mala ekipa trenirala je u dvorani Sportskog društva paraplegičara Pula u «Karlu Rojcu».

Nekoliko dana prije odlaska u Čakovec jedna je članica putem SMS poruke iz zdravstvenih razloga otkazala odlazak. Krenulo se u potragu za članicom koja je voljna dolaziti na treninge i sudjelovati u natjecanjima u Čakovcu budući da u timu trebaju biti najmanje tri žene.

Našli smo osobu koja je pristala biti dio natjecateljskog tima u Čakovcu i dolazila je na treninge 10. i 11. lipnja.

U petak, 11. lipnja, pred sam put, na trening je došla i članica koja je prethodno otkazala te izrazila želju da bi trenirala za odlazak u Čakovec. Na to joj je rečeno da može ostati na treninzima za odlazak u Sisak, ali je za odlazak u Čakovec pozvana druga osoba.

Navečer 11. lipnja tajnica je morala zvati i zamoliti jednog člana da joj ustupi svoje mjesto.

Na dan polaska, 12. lipnja, još jedna članica otkazuje uz opravdanje da je hitno pozvana da dođe na posao u Italiji, gdje inače radi.

Tako je naša ekipa u Čakovec krenula 12. lipnja oko 16 sati, u okrnjenom sastavu, trinaesteročlana.

Nakon što su u Puli u kombi ukrcani Branko Štrkalj, Ragip Avdi, Veljko Bajlo, Atilio Ljubičić i Miloš Blagojević, krenuli smo put Vodnjana, gdje su nas čekali Verdin Hatemić i Milorad Matijaš. U Vodnjanu nam se pridružio naš kombi koji je vozio Željko Kladušan. U njemu su bili Gojko Volarević, Nevenka Radulović, Marinela Belušić, Loredana Rudan i Ratko Macan.

Budući je Verdinu Hatemiću neprestano bilo loše od vožnje, morali smo se nepredviđeno zaustavljati tako da nismo mogli pratiti tempo kombija Društva koji je vozio Željko Kladušan. Kombi kojim sam ja upravljao u Čakovec je stigao oko 21 sat, gdje nas je već čekala ekipa iz kombija Društva.

Nakon večere i kratkog druženja oko 23 sata otišli smo na počinak.

Izuzetak je bila nekolicina naših članova koja se uz glazbu zabavljala do jutra, što se, naravno, na njima odrazilo sutradan.

Da do kraja sve ipak ostane napeto, pobrinuo se Ratko Macan, koji je imao zdravstvenih problema i prevezen je u bolnicu na liječnički pregled. Liječnik je utvrdio da je Macan sposoban za put, pa smo iz Čakovca krenuli oko 18 sati.

Nakon što su poslije 23 sata razvezli sve članove domovima, i vozači su pošli na zasluženi odmor.

Zaključak koji je proizišao iz odlaska na ovo putovanje je da doista svi članovi koji odlaze na bilo koje druženje i putovanje u organizaciji Društva moraju reći za sve zdravstvene probleme koje imaju te da, ukoliko pate od bolesti putovanja, uzmu tabletu za put, ako nije kontraindicirana, kako bi bili spremni za eventualne zdravstvene tegobe.

Miloš Blagojević