Radovala sam se pozivu za odlazak na Brijune. Prijavilo se jako puno članova i evo, došla je i ta dugo očekivana nedjelja!
Stigla sam u Fažanu oko 14 sati. Tu smo se sastali. Bilo nas je oko osamdeset i svi smo čekali brodić koji će nas odvesti na oto

Kad smo stigli, dočekao nas je vodič puta, jako dobra i ljubazna gospođa. Čekali smo jedan lijepi vlakić u koji smo se ukrcali i on nas je vozio da razgledamo otok.
Putem, dok smo se vozili, vidjeli smo prekrasnu prirodu, more i razne životinje

Zaustavili smo se pored vrlo stare masline. Vodičkinja nam je rekla da ta maslina ima više od tisuću godina i da daje tri litre ulja.

Meni je ta priča bila veoma draga. Željela sam imati trajnu uspomenu na neobičnu maslinu i vodičkinja nas je slikala ispod nje. Kada smo se vratili vlakićem na mjesto odakle smo krenuli, poveli su nas da razgledamo izložbu o Titu. Prvi put sam vidjela tu izložbu i jako mi se svidjela. Bile su tu slike, predmeti i zastave svih država iz cijeloga svijeta. Bilo je prepariranih životinja, također iz cijelog svijeta, jelena, žirafa, lavova, tigrova, nosoroga. Nikada nisam vidjela toliko prepariranih životinja na jednom mjestu.
Svi smo bili jako umorni i nakon izložbe smo otišli sjesti pred jedan restoran. Tamo smo se odmorili i popili piće i kavu. Pričali smo o onome što smo vidjeli, svima se izlet svidio. Otišli smo na rivu, odakle nas je brod vratio u Fažanu.

Alenka Buić

Naši članovi koji se kreću uz pomoć invalidskih kolica i nisu mogli ići brodom Brijune su posjetili 28. listopada 2004. u kombiju Društva.
Na otok su prebačeni trajektom i razgledavali su ga iz kombija.
Zadnje vagone vlakića za razgledavanje trebalo bi urediti tako da budu pristupačni osobama koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica i teže pokretnima, a na brodu koji povezuje otok i kopno valjalo bi napraviti rampu koja bi im omogućila samostalan posjet otoku.