Trinaest članova Društva, od kojih pet u kolicima, uživalo je u dvodnevnom izletu u Nacionalni park Plitvička jezera. Noćili smo u hotelu "Jezero", u prekrasnim sobama uređenim po standardima za osobe u invalidskim kolicima. Nacionalni park smo, ljubaznošću uprave, obilazili našim vozilima kako ne bismo imali problema pri transportu električnim vlakom kojim se inače prevoze turisti. Imali smo i tu pogodnost da vidimo Prošćansko jezero koje zbog udaljenosti od redovne rute vide samo oni malobrojni, koji se odluče na dugo pješačenje.

Zahvaljujući gospodinu Milanu, našem vrlo ljubaznom vodiču, saznali smo mnogo detalja o čuvanju parka u kojem se ne vrše nikakvi zahvati već se prepušta prirodi da radi. Lov i ribolov strogo su zabranjeni pa voda vrvi pastrvama i drugim vrstama riba a ponegdje ptičji zbor uspije nadglasati i manji vodopad. Brodovi na električni pogon prometuju po jezeru Kozjak prevozeći mnoštvo turista. Pristup na brod je u razini s molom tako da nije bilo poteškoća za invalidska kolica niti za one koji imaju poteškoća u kretanju.

Kapetan broda Jerko, nije žurio, dapače približio nas je svakom većem slapu tako da smo mogli uživati u vožnji po mirnom jezeru Kozjak i ljepotama koje su nam milovale dušu. Kao što reče Marija Novaković: "Slapovi padaju poput bisera i dijamanata dok svaka kap ima svoj red i stil koji pružaju neku nedokučivu sreću i mir. To je stvarno veličanstvena raskoš ljepote i boja." Doista, čovjek se tu razgali od ljepote.

Okrjepu smo našli na odmorištu s druge strane jezera uz obavezno zajedničko fotografiranje. Razgledavanje smo završili na vidikovcu s kojeg puca pogled na kanjon u koji se obrušavaju najveći plitvički slapovi.

Mnogo toga nismo vidjeli, ili smo vidjeli iz velike daljine jer je nedostupno za teško pokretne i osobe u invalidskim kolicima. Međutim, vidljivo je da bi uz malo prilagodbe šetnica čak i veći dio Nacionalnog parka Plitvička jezera bio dostupan osobama s invalidnošću. Trebalo bi označiti takvu stazu znakom pristupačnosti.