| |
S predsjednikom
na kavi
Po pozivu iz Ureda predsjednika RH, uslijedile
su dvotjedne pripreme odlaska na susret "S PREDSJEDNIKOM
UZ KAVU.
U praskozoriju dana 09.10.2004. godine oko 05:50 sati s dva
kombija, organizirano smo krenuli put Zagreba. Putem nas je
pratila magla i dosadna jesenja kiša.
Mokar kolnik, magla, i prometna gužva u Zagrebu bili su uzrok
da smo prema protokolu kasnili dvadeset minuta, što je dalo
dodatnu dozu uzbuđenja, kako među nama tako i u predsjedničkom
protokolu.
U iščekivanju predsjednika u sobi za prijeme visokih uzvanika,
obavili smo završne pripreme, dogovorili se oko mjesta gdje
će sjediti predsjednika Društva Armanda Radolovića i predsjednik
RH Stjepan Mesić.
Ulaskom predsjednika u salu srdačno smo zapljeskali. Nakon što
se rukovao sa svima nama, pitao je: »Gdje ja trebam sjesti?»
Pokazali smo da sjedne pokraj našeg predsjednika, što je i učinio.
Nakon nekoliko uvodnih riječi predsjednika Mesića, za riječ
se javio naš predsjednik A. Radolović, koji je bio vidno uzbuđen
i pun treme što je i rekao. U želji da mu pruži podršku i ohrabrenje
, predsjednik Mesić, upitao ga je: "Čega se Vi to bojite?
Zar novinara?! Pa oni su sve fini ljudi, neće vam oni ništa.“
Armando je nastavio sa predstavljanjem članova naše delegacije.
Kako smo sjedili u krug, predstavljao nas je s lijeva na desno:
"Silvija Koso –djelatnik Društva, Kristina Jemrić – predsjednik
Podružnice grada Vodnjana, Anita Nikolić- jedna od najstarijih
članica Društva, Dragan Pavoković – član Društva, vozač
unajmljenog kombija, Anica Perković- članica Društva i štićenica
doma za starije osobe «A.Štiglić», Mesud Sadiković-član Društva,
Arifa Sadiković- članica Društva i Mesudova supruga, Marinova
mama, Marin Giljanović- učenik 5. razreda osnovne škole «Veruda»
Pula, Frančula Anđelo-presjednik Podružnice općine Barban, Macan
Ratko-predsjednik Podružnice općine Medulin, Bajlo Veljko-predsjednik
Podružnice grada Pule, Kovačić Vesna-članica Društva iz Vodnjana,
Mladen Pucarić-osnivač Društva i
vođa puta i Zuzana Hott-Radolović-tajnica Društva.“
Armando je predsjedniku Mesiću uručio pismo koje s obzirom na
kratkoću vremena nije čitano već je uručeno njegovim službama.
Zatim je Armando predsjednika ukratko upoznao s funkcioniranjem
Društva, i s postignutim rezultatima do danas. Predsjednik Republike
najviše se zanimao za naš kombi, tako da je predložio, da prije
našeg odlaska prezentiramo na koji način se isti koristi, odnosno,
kako osoba u kolicima
Došlo je vrijeme našeg odlaska. Ispraćajući nas,
predsjednik Mesić rukovao sa svim nama.
Na kraju posjeta Armando je poklonio predsjedniku Mesiću sliku-
ulje na platnu “rad naša članica Marija Poglajan
Idući k našem kombiju ovjekovječili smo naš posjet zajedničkom
fotografijom ispred Vile Zagorje, ispod državne i predsjedničke
zastave.
Predsjednik je s velikim zanimanjem pratio prezentaciju ukrcaja
u kombi koju je demonstrirao Mladen.
samostalno može voziti osobu u kolicima, što je jedinstveno
u Europi.
Razgovor se nastavio pitanjem Armanda predsjedniku Mesiću, mogu
li mu neki članovi postaviti pitanja, što je predsjednik Mesić
sa zadovoljstvom prihvatio.
Anđelo Frančula, pitao je o mogućnosti dolaska predsjednika
u njegovo mjesto Sutivanac. Predsjednik Mesić je potvrdno odgovorio,
s time da isto dostavimo u pismenoj formi.
Kristina Jemrić, pitala je koliko je težak rad predsjednika.
Predsjednik je ukratko objasnio funkciju i njegove ingerencije
kao predsjednika Države.
Vesna Kovačić, se pohvalila da je dobila glavnu nagradu "Dorina",
koju je unovčila sa željom da izgradi kuću koja će biti njoj
prilagođena, moleći predsjednika za financijsku potporu. Predsjednik
je rekao da tu ne može ništa učiniti, no predlaže Društvu da
pokrene humanitarnu akciju. Mladen je odgovorio da ćemo o tome
razgovarati sa HSUTI-jem o mogućnostima za pomoć kroz akciji
«Hvala ti moj dobri anđele».
Marin se požalio predsjedniku na neredovitu pomoć ročnika u
njegovoj školi. Na što je predsjednik rekao: "E tu mogu
pomoći, pa valjda sam ja vrhovni zapovjednik."
Podigavši dva prsta kao u školi za riječ se javila Silvija rekavši:
"Ja bih dala jedan komentar, zanimljivo je to, da smo s
predsjednikom na kavi, a kave nema". Komentar nas je sve
iznenadio, prolomio se smjeh, međutim predsjednik Mesić se nije
iznenadio i pitao je: "Stvarno, je li moguće dobiti tu
kavu?" U trenu, bili smo posluženi kavom.
Razgovor se dalje poveo o arhitektonskim barijerama koje nam
sputavaju normalan svakodnevni život. Predsjednik Mesić iskoristio
je prigodu da nas upozna o mogućnosti otvaranja staklenih vrata
koja vode u prostor za svečani prijem državnika. Vrata se otvaraju
na dva načina, jedan od njih je, da kod otvaranja ulaze u pod
zgrade, te da je moguć nesmetan prolaz i s kolicima.
S obzirom da smo se po protokolu zadržali već mnogo duže od
predviđenog, njegova služba je prekinula naš ugodan razgovor
napomenuvši da još trebamo razgledati kombi.
Po odlasku iz predsjedničke rezidencije čekalo
nas je još jedno iznenađenje, razgledavanje cijelog područja
Pantovčaka, gdje je smještena predsjednička rezidencija, iz
kombija.
Puni predivnih utisaka napustili smo Zagreb. Putem smo se zaustavili
na ručku u Karlovcu u restoranu "Era Tornado"
Cijelo naše putovanje i susret s predsjednikom RH Stjepanom
Mesićem, zabilježio je kamerom Igor Galo i tehničar-montažer
Danilo Šeberđija iz “Histria filma“ umjetničke organizacije
filmskih djelatnika , Pula.
Za odlazak na susret s predsjednikom Republike financijska sredstva
osigurala nam
je Istarska županija, Ured Župana.
Tekst pisma uručenog predsjedniku
Republike gosp. Stjepanu Mesiću
Poštovani gospodine predsjedniče,
Zahvaljujemo Vam što ste prihvatili našu zamolbu
da nas ugostite. Tim činom ukazali ste čast i uvažavanje prema
našem Društvu.
Kako vrijeme uz kavicu brzo prođe, pripremili smo ovo pismo
u kojem je sadržano nekoliko prijedloga za rješavanje problematike
osoba sa invaliditetom koje prema našem mišljenju vode prema
kvalitetnijem življenju.
Želja nam je da svojim utjecajem pokrenete inicijativu kao bi
se sagledala mogućnost donošenja i izmjene zakonskih propisa
koji vode ka približavanju i izjednačavanja prava osoba sa invaliditetom
bez obzira na vrijeme, mjesto i okolnosti nastanka invaliditeta,
što sada nije slučaj.
Vodeći se načelom jednakosti koje svim građanima Republike Hrvatske
zagarantirano Ustavom, i uzimajući u obzir prava koja ostvaruju
hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata, izjednačavanje
prava sadržavalo bi se u slijedećem:
1. Da se osobama sa invaliditetom
kojima je neophodna dvadesetčetvorosatna tuđa pomoć i njega
omogući doplatak u iznosu od 115% proračunske osnovice (3.824,00
kn) u obliku tuđe njege i pomoći ili u obliku naknade osobi
za pružanje njege i pomoći
2. Da se osobama kojima je potrebna
povremena tuđa pomoć omogući doplatak za tuđu njegu i pomoć
u iznosu od 66% (2.524,00 kn) 100%-tnog iznosa tuđe njege i
pomoći iz točke 1.
3. Da osobna invalidnina osobama
sa invaliditetom koje su nesposobne za rad i samostalno privređivanje
te osobama koje čekaju na zaposlenje iznosi 50% iznosa doplatka
za tuđu njegu i pomoć (1.912,00 kn)
4. Da se osobama sa invaliditetom
omoguće carinske i porezne olakšice prilikom kupnje osobnog
automobila na slijedeći način:
- bez plaćanja carine, posebnog poreza (trošarine) i poreza
na dodanu vrijednost osobama sa 80 do 100% - tnim tjelesnim
oštećenjem koje se isključivo odnosi na oštećenje donjih ekstremiteta
pod uvjetom da samostalno upravljaju vozilom (preuređeni automobil)
svakih 7 godina za osobni automobil do 1600 cm3
- bez plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost osobama
sa 100%-tnim tjelesnim oštećenjem koje ne upravljaju vozilom
samostalno (bez preuređenja), svakih 7 godina za osobni automobil
do 1400 cm3
- bez plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost osobama
sa 100% - tnim tjelesnim oštećenjem koje upravljaju vozilom
samostalno (bez preuređenja), svakih 7 godina za osobni automobil
do 1400 cm3
- bez plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost osobama
sa utvrđenim oštećenjem donjih ekstremiteta u visini utvrđenog
postotka tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta svakih 7 godina
za osobni automobil do 1400 cm3
O b r a z l o ž e nj e
1. Briga o osobama sa invaliditetom
kojima je neophodna dvadesetčetvorosatna tuđa njega i pomoć
završava gotovo uvijek na teret obitelji. Te su osobe vezane
za postelju, život provede između svoja četiri zida. Kako bi
se dobro i kvalitetno skrbili o svojim najbližima, članovi obitelji
nisu u mogućnosti uskladiti profesionalne i obiteljske obveze.
Cijela obitelj biva dovedena u težak materijalni položaj.
Omogućavanjem usluga osobe koja pruža njegu i pomoć sa pravom
naknade plaće , nazovimo to osobnim asistentom ili njegovateljem,
omogućila bi se adekvatna skrb osobi sa invaliditetom i socijalna
sigurnost obitelji.
Sredstva za isplatu naknade plaće trebalo bi osigurati iz Državnog
proračuna. Naš je prijedlog da Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi određuje mjerila za izbor osoba koje mogu pružati njegu
i pomoć (član uže obitelji ili ukoliko nema člana uže obitelji
stručna osoba – njegovateljica, prema odabiru korisnika) zatim
postupak i način ostvarivanja tog prva te da vrši isplatu naknade
plaće.
U slučaju da osoba ne želi koristiti usluge njegovatelja tada
bi se isplaćivala naknada za tuđu njegu i pomoć u istom iznosu.
Trenutno tuđa njega i pomoć koja se ostvaruje prema novom zakonu
o socijalnoj skrbi iznosi 400,00 kn u punom opsegu.
2. Osobama koje su u procesu
rehabilitacije i resocijalizacije osigurale stanoviti nivo samostalnosti
u svakodnevnim životnim situacijama potrebna je tuđa pomoć te
za njih predlažemo naknadu u iznosu 66% osnovice za što bi sredstva
trebalo osigurati iz Državnog proračuna, a postupak i način
ostvarivanja tog prva trebao bi biti utvrđen izmjenama Zakona
o socijalnoj skrbi, a provoditelji bi trebali biti centri za
socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
3. Osobe sa tjelesnim invaliditetom
definirane su kao “teško zapošljive“ i vrlo često bez obzira
na obrazovanje nikada ne uspiju dobiti zaposlenje. Iz tog razloga,
uskraćeni su za pravo na rad i socijalnu sigurnost te vrlo često
žive u teškim socijalnim uvjetima.
Također, osobe kod kojih je nastupila trajna nesposobnost za
rad prije 15 godine života, osobe koje nikada nisu bile zaposlene
te osobe koje su bile zaposlene ali ne ostvaruju uvjete iz zakona
o mirovinskom osiguranju nalaze se u istom položaju.
Iz tih razloga trebalo bi odrediti visinu osobne invalidnine
koja bi omogućila iole pristojan život.
Stoga je naš prijedlog da osobna invalidnina iznosi 50% iznosa
koji se isplaćuje za tuđu njegu i pomoć u punom opsegu.
Trenutno osobna invalidnina iznosi 1000,00 kn.
Postupak i način ostvarivanja tog prva trebao bi biti utvrđen
izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi, a provoditelji bi trebali
biti centri za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.
4. Izuzetno je važno, osobama
koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica te osobama bitno smanjene
pokretljivosti osobni automobil predstavlja ortopedsko pomagalo.
Osobe sa takvim oblikom tjelesnog oštećenja ne mogu se koristiti
javnim gradskim i međugradskim prijevozom, avionima, vlakovima,
autobusima, brodovima, taxijima, stoga je za njih je osobni
automobil preduvjet samostalnosti. Stoga smo mišljenja da im
je potrebno pružiti ovu povlasticu u najvećem opsegu, odnosno
donijeti zakon.
Još jedanput zahvaljujemo,
S poštovanjem,
PREDSJEDNIK:
Armando Radolović,v.r.
Arhiva vijesti
|
